Sportski zivot ima dvije strane.Prva je kose bavi sportom a druga je koje za sport zainteresiran.Nogomet je dominirao sportskom scenom.Svake nedelje poslije zavrsenih ligaskih utakmica predstavnistvo Vremena bi u svoj izlog ispisivalo rezultate utakmica cim bi ih dobili iz centrale u Beogradu.U Prvoj drzavnoj lizi bilo je 10 klubova,kasnije je taj broj povecan na 12.Iz Sarajeva je u prvoj lizi,a ona je jedno vrijeme bila jedina bila je Slavija,koja bi obicno na kraju prevenstva zauzimala 5 ili 6 mjestoPred uredom Vremena iskupilo bi se nekada i vise stotina gradjana a da bi sto prije saznalo rezultate.Tada se mozda preko radija prenosila jedna ili dvije utakmice.A i radio nije bio cest.

Sarajevo je imalo pored Slavije jos nekoliko timova,klubova koji su na neki nacin bili povezani s narodnosnim ili vjerskim grupama,a takmicili su se u lokalnoj,gradskoj lizi.Vecina igraca Slavije bili su Srbi,a poslije Slavije je dolazio Sask(skracenica od (Sarajevski akademski sportski klub)gdje je su vecana igraca bili Hrvati.Potom je dolazio Dzerzelez koji je bio muslimanski,Makabi,jevrejski,Sloga srpski dok je Hajduk smatran radnickim i imao je svoj igraliste gdje je danas podignut kompleks Skenderija.Slavijino igraliste bilo ja putu koji sa odvaja od Marindvora prema danasnjoj zeljeznickoj stanici,a Sask je imao svoje igraliste u Kovacicima.

1938 g Slavija je obiljezavala 30 godina od svog osnivanja.Uprilicena je velika proslava i turnir. Malo kO je znao da je prvo ime Slavije bilo Osman i da je Osman osnovan 1908 godine Na proslavu je dosao i pokrovitelj a to je bio Milan Stojadinovic tadasnji predsjednik Vlade Kraljebine Jugoslavije.Na turniru su uzeli ucesce svi znacajniji klubovi(timovi)iz Bosne i Hercegovine.U finalu su se nasli Sloga iz Travnila i Leotar iz Trebinja.Pobjedila je Sloga i dobila posebni pehar.

18 maja 1939 g.0biljezavala se 30 godisnjica od osnivanja Nogomentnog saveza Jugoslavije.I tog dana odigrala se medju drzavna utakmica izmedju Jugoslavije i Engleske.Prvak svjeta u nogometu tada je bila Italija i prije dolaska u Beograd Engleska je odigrala urakmicu s Italijom koja se zavrsila rezultatom 2:2.

U to vrijeme Engleska nije uzimala ucesce na prevenstvu svjeta u nogometu jer su EnglezI smatrali da su oni klasa za sebe a iznad ostalih.Nogfomet je usao usportski zivot kao engleska igra.Jugoslavija je pobijedila Englesku rezultatom 2:1.Goleve su dali desno krilo Svetozar Glisovic koji je bio igrac BSK i lijevo krilo Jugoslavije(kluba)Milan PrlicU to vrijeme bio je sukob izmedju Nogometnog saveza Jugoslavije i Hrvatskih klubovaIpak u timu Jugoslavije nasli su se i tri Hrvata i to na mjestu desnog beka Pozega ,lijeve polutke Frane Matosic,u to vrijeme obojica su sluzila u Vazduhoplovstvu.Treci je bio August Lehner lijvi pomagac BSK.Nas desetak djecaka i mladica,muslimanaslusali smo zajedno prenos utakmice te smo srcem i dusom navijali za nas tim,Jugoslaviju,a sto je bilo normalno jer smo tako osjecali.

28 juna 1939 g. bio je prisutan u Sarajevu i dr.Mehmed Spaho,politicki prvak muslimana,presjednik Jugoslavenske muslimanske organizacije,dakle politicke stranke muslimana koji su zajedno s Ljudskom strankom iz Slovenije i Radikalnom strankom iz Beograna postali ,ujedinili se u novu politicku stranku koja je uzela ime Jugoslavenska radikalna zajednica.Milan Stojadinovic je bio predsjednik a dr Mehmed Spaho i dr.Anton Korosac bili su podpresjednici.U cjeloj Jugoslaviji kraj skolske godine i podjela svjedodjbi bila je na 28 juna,pravoslavni praznik Vidovdan a i dan kada su Osmanlije pobjedile kneza Lazara na Kosovu.Da bi se ocuvala uspomena na taj dan toga dana je bio zvanicni svrsetak skolske godine.Dr.Mehmed Spaho je dosao iz Beograda gdje je obnasao duznost ministra saobracaja u vladi ciji je predsjednik bio dr.Dragisa Cvetkovic.28 juna te 1939 g. sin dr Mehmeda Spahe Zijo maturirao je ili kako se formalno reklo dobio je svjedocanstva da mu je "priznata Zrelost" i da je zavrsio gimnaziju(srednju skolu)Nakon dan dva dr.M.Spaho vratio se u Beograd na svoje radno mjestoOdmah po povratku pozlilo mu je i on je umro.Tjelo umrloga(rahmetlije) prevezeno je vozom od Beograda do Slavonskog Broda a odatle uskotracnom zeljeznicom do Sarajeva.U Sarajevo se slilo vise od sto hiljada ljudi iz svih djelova Bosne i Hercegovine a i drugih krajeva koji su dosli na dzenazu a dosla je i Kraljevska vlada na celu s predsjednikom dr. Dragisom Cvetkovicem.Gledao sam sve to ispred oceva ureda kuda je dzenaza prosla.Svijet se tiskao a da bi nosio ili pak dotakao tabut s rahmetlijom.Nosen je na rukama,a iza tabuta s tijelom rahmetlije koracala je porodica umrloga i kompletna Vlada na celu s presjednikom Dragisom CvetkovicemUpalo mi je u oci kako je malog rasta bio ministar pravde Lazar Markovic koga su radi malog radta nazivali Lazica.Svi clanovi vlade bili su u crnim odjelima s cilindrima na glavi.

Kazu da do tada Sarajevo nije vidjelo toliko svijeta.To je bio znak koliki ugled a i znacaj je imao dr.Mehmed Spaho u ocima muslimana a i opcenito koliko je bio politicki znacajna licnost.Dzenaza je isla prema Gazi-Husrevgegovoj dzamiji gdje je klanjata dzenaza,a predvodio je Fehimefendija Spaho Reis ul Ulema,poglavar Islamske zajednice Jugoslavije inace brat dr.Mehmeda Spahe.Poslije dzenaze pokopan je u haremu Gazi Husrevbegove dzamije.

Ubrzo se pocelo govoriti da je dr.Mehmed Spaho otrovan,jer se nije slagao da se pravi Sporazum izmedju Vlade i Hrvatske seljacke stranke po kome su se djelovi BiH nasle na obe strane.I danas nakon vise od sedamdeset godina od smrti nije se prestalo govoriti o trovanju dr.M.Spahe ali dokaza i za trovanje ili suprotno nema pred nama.

Dr. Nedzib Sacirbey